U ponedeljak smo se družili sa našim saborcima na Institutu za majku i dete.
U početku su naši drugari i drugarice bili malo stidljivi i zbunilo ih je to što Pepi ne vidi da je boja kose njegove lepše polovine plavo-zelena, ali ubrzo su se opustili dok su nam pokazivali kako da sklopimo kamion.
Kasnije su procenjivali koliko godina imamo, nekima su rekli da izgledaju mnogo starije nego jesu (tačnije, Milkici i Davoru, mada oni su pokazali da što se tiče fizičke kondicije jesu penzioneri i da treba samo šah da igraju).
Pepi je započeo muzičko druženje svirajući na klavijaturi. Naše drugarice Jovana i Ema su nas naučile pesmu koju su napisale tokom boravka u Roditeljskoj kući, dok nam je Vule pokazao kako se igra uz njihovu pesmu. Moramo naglasiti da su veoma kreativne i talentovane.
U nastavku, Jovana i Luka su pošteno namučili Davora i Milkicu koji su pokušavali da im uzmu loptu. Dušan je za to vreme ostalima pokazivao svoje (ne)umeće igranja sa lastišom, a Milica je ubeđivala majke da smo mi, u stvari, sasvim normalna deca samo se tako češljamo.
Za kraj druženja smo igrali stoni fudbal i još jednom utvrdili da mi, starije mladiCe, ne možemo da se merimo sa mlađanim mladiCama. Igrali su Davor i Luka, Luka je oduvao Davora. Kasnije je Jovana održala čas stonog fudbala Milici i Milkici, koje su shvatile da treba da nabavimo stoni fudbal da se više ne bismo brukali. Vreme je brzo proletelo. Osećaj zadovoljstva, sreće i radosti je obostran – mi smo decu i roditelje oduševili i napunili pozitivnom energijom, kao što su i oni nas. Oni su naši heroji i ponosni smo što su tako veseli! Jedva čekamo iduće druženje!
From Druženje u IMD i Zvončici, posted by MladiCe on 6/11/2014 (21 items)
Generated by Facebook Photo Fetcher 2