SUPER IZLET U RIM 03-08. 09. 2014.
Iskreno, ovaj put u Rim mi je, pre svega, pokazao da imam veoma siromašan vokabular jer ne mogu na odgovarajući način da opišem svoja osećanja i doživljaje grada. Zbog toga najkraće o njemu mogu reći – Izlet u Rimu je bio SUPER! Hrana je bila super, šetnje su bile super, prevoz je bio super, grad izgleda super, drveće je super, Tibar je super, Koloseum je super, stan je super, terasa je super, društvo je bilo super, volonteri udruženja “Petar Pan” su super, roditeljske kuće su super, saborci su super.
Ali, Rim nije samo neko super mesto posle koga se osećam super. Rim je grad sa veoma dugom istorijom, grad o kome su pričane mnoge legende i priče i grad kome se divim, koji me je inspirisao, koji mi je raširio vidike i pomogao mi da neke životne pojmove sagledam iz drugog ugla (neću dalje daviti filozofijom, ne brinite). Ono što je na mene ostavilo najveći utisak je trajnost, veličina i kvalitet svih tih građevina, figurina, slika, spomenika, skulptura iako su delimično očuvane ili se poznaje trag proteklog vremena na njima, a ipak prelepe. Zadivljujuć je i trud njihovih autora, kao i upornost i istrajnost da naprave, naslikaju, izvajaju čak i najsitnije detalje poštujući realne proporcije. Nakon puta u Rim shvatila sam da istorija kao predmet u školi nije samo zanimljiva, bez poente. Shvatila sam da mi je potrebno gradivo koje sam učila samo za ocenu i verovala da mi nikad neće zatrebati. Takođe, shvatila sam da me zanimaju i neke druge priče koje se ne uče u školi i koje su najverovatnije izgubljene, a koje mogu samo da pretpostavim.
Pet dana je bilo malo za obilazak Rima, ali uspeli smo da vidimo skoro sve što se preporučuje turistima da obavezno moraju da vide (9 od 10 mesta mada Rim nudi mnogo više) i da prošetamo uličicama u koje turisti ne zalaze jer mi želimo da vidimo i osetimo grad, a ne da se slikamo na „mejnstrim“ mestima. Tako smo prošetali delom grada koji liči na Dorćol (Cara Dušana), samo je mnogo veći (svuda vidim Beograd, pa čak i u Rimu). Moguće da sam zbog Save i Dunava očekivala veću i moćniju reku, ali Tibar me nije impresionirao. Lep je, predivne smaragdno-zelene boje, mostovi su jako simpatični, ali zbog navike na Savu i mostove preko nje, nisam impresionirana. Takođe, ni grad nije nešto preterano čist, ali da ne cepidlačim.
Posetili smo i udruženje „Petar Pan“ i njihove 3 roditeljske kuće. Roditeljske kuće su lepo uređene, imaju ukupno 33 apartmana, ali na mene je jači utisak ostavila činjenica da imamo slične probleme, s tim što se vidi razlika između razvijenosti Italije i Srbije. Takođe, upoznali smo bolje njihov način rada, kao i oni naš i razmenili smo ideje. Ali, najvažnije od svega je da smo se družili i odlično zabavili sa volonterima i našim saborcima.
Tih 5 dana jeste bilo fizički napornije jer smo mnogo šetali, ali vredelo je. Iako se družimo već godinama, bolje smo se upoznali, saznali i naučili nešto jedni o drugima i imamo gomilu novih fora koje ćemo godinama koristiti i prepričavati. Iz Rima sam se vratila nešto drugačijih pogleda na svet, sa čvršćim prijateljskim vezama sa mladiCama, Čikom i Bocom, inspirisana, motivisana i sa upalom trbušnih mišića od mnogo smejanja. Ne žalim što zbog puta u Rim nisam stigla da spremim ispite.