Zdravo, ja se zovem Miloš Radulović, biću na radiju dok mi noge to dozvoljavaju. Sad ću da vam pročitam sastav koji sam bio primoran da napišem iako ne znam šta pišem.
Nikad nisam znao da pišem sastave. Iako sam sad primoran, i baš me mrzi, ajd ipak ću nešto napisati.
Čak ni ne volim da pišem, prvenstveno zbog toga jer kad završim sastav, sam se sebi smejem šta sam sve izlupetao. Neki mi kažu da nemam pojma, jer ne čitam knjige, a ko još pa i čita?… Pa me moj ćaća ubeđuje da znam, i ne mogu ga ubetiti drugačije.
Ispričaću par viceva, čisto da se vidi da sam nešto napisao.
Evo prvi vic.
“Jedu Mujo i Fata škampe, Fata se isprska po haljini i kaže:
• Juuu, izgledam k’o svinja!
Mujo je pogleda i kaže:
• A još si se i isflekala!”
To je inače moj omiljeni vic..
Evo sad jedan masan vic:
“ – Slanina i čvarci….” -ahaha ko bre ovo smišlja …..
I još jedan:
“Stoji ženska u autu na semaforu i kraj nje staje Mujo sa svojim autom. Gledaju se oni međusobno, pa Mujo počne spuštati prozor. Devojka, sva srećna, počne i ona spuštati prozor misleći da će joj Mujo nešto reći… a Mujo će:
• Šta je, i ti prdnula? “